Zašto propada Hrvatski turizam?

Zašto je podbacila turistička sezona ili prema onim crnijim naslovima, Zašto je propao Hrvatski turizam? Pa lako. Slučajno. Bas kao sto se svih ovih godina slučajno događao, slučajno rastao.

Ako mene pitate, dugo je i trajao. Predugo. Da odmah budem jasna nije mi drago da propada, i da sva napredovanja na uštrb tuđih nevolja, ratova, nemira i politike dolaze na naplatu. Nije mi drago jer nažalost od turizma, svi živimo. Na ovakav ili onakav način cijela je država oslonjena na turizam.

Tim je tragedija ove zemlje veća. Ni ono o čemu ovisimo, ni ono sto nas jedino drži, i to kilavo već godinama, nismo bili u stanju zadržati. O unapređivanju je bespredmetno pričati. To ovdje, u ovoj zemlji ne postoji.

A Hrvatski turizam, je kao i sama Hrvatska. Slučajan. Nekako ispluta, za malo, ali se ipak ne potopi. U Hrvatskoj je sve takvo. Slučajno. Brzo će trideset godina od kako, se igraju s državom. Svi do sada. K`o djeca na kukalo. Možda bi moglo ovako, možda onako. I tako nekako to ostane. Ni riješeno, a taman dodirnuto da se poremeti kako je do sad funkcioniralo. I reforme. Stalne reforma, a nikad zapravo nije bilo ni jedne reforme, osim podizanja pdv-a. I povjerenstva. Po onoj staroj, kad nešto ne želiš riješiti osnuj povjerenstvo.

Tako u turizmu, reforme, strategije i povjerenstva. A realno sto se pomaknulo u iznajmljivanju soba i apartmana (nažalost ali nas turizam je to,ništa vise.) Od 70-ih godina prošlog stoljeća. Ništa. Sto se promijenilo u sadržaju. Gotovo ništa. Sto se promijenilo u kvaliteti usluge. Ništa. Sto se napravilo da bi se postigli neki standardi i da bi zemlja imala zajednički plan razvoja turizma, ništa. Sto se napravilo u brendiranju. Ništa. Iako su svima puna usta napretka u svemu sto sam nabrojala, osim broja ležaja i kuća izgrađenih jednu na drugu u naseljima užasa, ništa se nije promijenilo.

A ono sto se promijenilo, od opremljenosti smještaja, uređenja, sadržaja i ponude, nikakve veze nema s Hrvatsko ni Hrvatskim turizmom. Sve promjene i sve pozitivne pomake dugujemo isključivo pojedincima s vizijom. Bila ona od čega živjet, kako vise zaraditi ili jednostavno kako svoje usluge bolje naplatiti.

I bas ono sto je ubilo Hrvatsku, ono sto je iseljava je isto ono sto je ubilo turizam. Vide ljudi kako to država radi. Povećanjem pdv-a, povećanjem poreza, poskupljenjem svega sto može poskupiti. Vise puta godišnje. Pa krenuli i oni, podizati cijene. Svemu od smještaja do kave. Od ležaje do taksija. Od suvenira do razgledanja. I rezultat vidimo.

Preskupa, a daleko manje atraktivna od konkurencije.
Hrvatski turizam je ubila skupoća i ne ulaganje. Za godišnji odmor iz prošlog stoljeća moraš platiti cijenu kao da se voziš vremeplovom. Shvatili i turisti, jeftinije je, zabavnije i ugodnije ljetovati u sadašnjem vremenu na toliko divnih mjesta na svijetu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *