Vedran Bađun: Velika je razlika između turizma i avanturizma!

Za prvi intervju na Traveling to discovering, svojevrsno službeno pokretanje i predstavljanje portala, odabrala sam, a koga drugog, nego Vedrana Bađun, putopisca, avanturistu, prvog Dalmatinskog renđera, umjetnika… svestran čovijek, s još svestranijim pristupom životu.

Za početak, ja bih željela da mi se ti sam predstaviš, tko je Vedran Bađun, kako ti doživljavaš i opisuješ sebe?

Vedran Bađun slobodan, svoj, ništa posebno, putujem ( šta može svak ) koristim sve svoje talente ravnomjerno i sa gustom ( isto može svak ) ne stavljam nikog iznad sebe niti ispod sebe. Ne natječem se s nikim za ništa, ne zanima me biti prvi, jedini ili ista od toga.

Kako izgleda jedan običan dan u tvom životu. Može jedan kada si doma i jedan kada si na putovanjima.

Običan dan doma je radno jutro ( zaštita prirode ) popodne za užitak ( more ) večer za trening ( capoeira Angola )
običan dan na putu, zavisi di putujem. Može biti jutro lov na krivolovce u Africi, popodne treniranje rangera u Africi, večer lov krivolovaca opet
može bit, jutro podvodni ribolov, popodne berba kokosovih oraha, večer spavanje na plazi uz vatru
može biti jutro gladovanje, popodne gladovanje, večer gladovanje
Hahahahaha zavisi di se nalazim, moze biti jednostavno macetanje kroz prašumu danima, ili bižanje od bandita ili jahanje slona, rafting po ludim vodama, ma moga bi nabrajati do prekosutra

Koliko je zahtjevno psihički i fizički ali i financijski (financije uglavnom svi spominju kao razlog zašto ne putuju) odvažiti se na sva ta putovanja u krajeve koji nisu turistički najrazvijeniji, koji nisu da tako kažem običajne „destinacije“

Meni osobno nije zahtjevno ni fizički ni psihički, da je ne bi putova. Gust mi je! Financijski isto nije preteško jer sam discipliniran. ne trošim vise od onog sta zarađujem, discipliniran sam po prirodi, poredam prioritete i hopala. nema granica

Blog pišeš, kao i većina nas, jer voliš putovati jer je to ljudima zanimljivo za citati i kako si sam rekao da ljude nagovoriš na putovanja, reci mi vise o trenutku u kojem si se odlučio na pisanje bloga, sto je bilo okidač?

Za blog su me nagovarali dosta, nikako da počnem. Onda su mi u podkast inkubatoru to nekako ubacili u uvo u plodno vrime i uz preporuku podcastera san poceja pisati za večernji. Dobar način da nekog nagovorim na put.

Koje putovanje je na tebe ostavilo poseban utisak?

Ne mogu nijednog izdvojit, svako me duhovno puni jednako i na mene ostavlja jednak utisak.

Koje putovanje nikada ne bih ponovio i zašto?

U biti ne ponavljam putovanja, sad da iman neko neugodno koje nikad ne bi ponovija,….nemam! Idem di me Korenat vodi, ako me odvede di san već bija, neka me vodi, opet ću to isto misto dozivi drugačije, uvik je drugačije.

Za čitatelje top tri putovanja na koja bi svatko trebao otići.

Uf na ovo pitanje ne postoji odgovor, pardon. Svaki čovik je drugačiji, svaka blesa svoje veselje ima. Formula za sve ne postoji. Nekom je Dicmo bolje od Patagonije. Neka ljudi idu di ih vuče.

Koje su tvoje uobičajne pripreme prije putovanja i koliko traju?

Neman pripreme, pakiranje traje uru vrimena uvik u zadnji tren. Slijedim vitar u svom jidru, di me vitar odvede ja se prilagodin ka kameleon. Kad radin ekspedicije koristim znanja i vještine od prije. Proučim destinaciju na dan odluke i to je to.

Ja sam se nadala da postoje putovanja koja Vedran organizira, i da svi mogu poci na njih, medutim, bar za sada ništa od toga. Na pitanje o njegovoj organizaciji tura, avantura i sl, bio je jasan.

Ne postoji takvo nešto, ne radim ovo i ne vodim nikog sa sobom. Mozda budem jednog dana ako se pokaze interes, ali sumnjam da bi ljudi tili putovat sa mnom, velika je razlika izmedju turizma i avanturizma.

Ja tebe, sto ne znaci da sam u pravu, doživljavam kao zaljubljenika u prirodu, građanina svijeta, velikog istražitelja, sto je po tebi danas, u svijetu najvažnije za sačuvati?

Priroda je sve, stanovnik san planete, istražujem je, nisan ništa veliko, običan sam i radim sta može bilo tko odlučan. Ono šta svi moramo sačuvat je majka priroda, ako ona ode sve ide, međutim ljudi nikako da to prihvate.

I za kraj, da imaš, bilo gdje na svijetu mogućnost živjeti, gdje bi to bilo i zašto?

Mogu birat i izabrat ću. Tropi mi se sviđaju za život. Volin svoju svetu zemlju Dalmaciju, neman ništa protiv toga da živin u njoj, vrhunska klima, vrhunska hrana, vrhunska priroda i more, najzdraviji uvjeti za živit, međutim nije poštivana od njenih stanovnika kao niti od njenih prvih susjeda Hrvata. Onog dana kad se tri dalmatinska lava budu viorila po kalama živit cu u Dalmaciji, do tada ću se smucat po tropima.

Vedrane, hvala velika na ovom razgovoru, hvala što si svoje iskustvo podijelio s čitateljima i nadam se da ćemo i ovim bar nekog nagovoriti na putovanje.

Naučili smo da se pakirati možemo na brzinu, bez pripreme, da nam svugdje može i ne mora biti dobro, osvisno o nama i našim željama, da ponovljena putovanja baš kao i dani u životu nikada nisu ista, jer se sve mijenja i mijenja se naš doživljaj. Puno smo naučili iz ovog, iako je, nažalost pisani intervju,  forma koja je vrlo ogranićena.

Hvala velika, i citamo se na tvom blogu!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *