Ohrid- gdje vjecno sunce sja, Makedonija

Makedonija, napokon. Konacno. Nakon Albanije ulazak u Makedoniju, za mene bar, je bio smiujuci,  opustajuci, ovdje nas razumiju bar djelomicno i bar djelomicno pricaju i engleski. Prvi dojam, kao i bilo koja druga zemlja koja je bila u sastavu bivse nam drzave. Puno ostataka komunizma, nasilna demokracija koja je sve osim demokracija, kapitalizam koji to nije, sve se to vidi, osjeti na svakom koraku.  Sve to cini Makedoniju danas, koja budimo iskreni nije bas razvijena, koja usprkos tome sto smo, kako nam oni sami kazu na najboljem dijelu zemlje osim Skoplja, na Ohridu, nije ni odrzavana i nije se ulagalo. Ali sve to imamo i doma. I u najblizem susjedstvu, pa nas nije iznenadilo.

Ostala je  pustos. Izgubljena radna mjesta, nebriga i ne odrzavanje. Ovdje nije slucaj kao s Albanijom i Ukrajnom da smo jos u nekom pradobu, ali se vidi da su to sve ostatci onog sto je davno gradeno pa zapusteno. Grade se privatni objekti, zgrade, benzinske pumpe. Ali javna infrastruktura jako skromna.

Ohrid, planinsko jezero. Palninsko more tako izgleda zbog velicine i bistroce. Ljepi, nekako pomalo primorski grad na planini, Ohrid. Kada bi vukla poveznice starog grada Ohrida s nekim slicnima bili bi to Budva, mali dalmatinski i crnogorski kameni gradici. Iako eto Ohrid nije na moru.

Predivan strai grad, ulicice, ljepe trgovine Ohridskim biserima, sicusne suvenirnice, i dosta turista. 

Od svega mene je posebno bez daha i teksta ostavila setnica u jezeru, drvena, na stupovima koja odi do najpoznatijeg i najreklamiranijeg mjesta u Ohridu, manastira Jovana Kaneaa.

Kada dodete do manastira pa se strazama kroz sumu/park prosetate, kada od gore pogledate i manastir i Ohrid, imate u svojoj memoriji jednu od ljepsih razglednica u zivotu. Ocaravajuce. Predivno. Posebno mjesto.

Prosetajte se zabacenim ulicicama izvan glavne setnice, prodite obilaznim putevima do manastira i tvrdave, sve je tako malo, tako slatko, tako uklopljeno, a sve za sebe ponosno. Grad koji oduzima dan. smirenost, lagan nacin zivota, spokoj, ljudi koji sjede i spijaju svoja pica u kaficima, sve to ga cini jednim od mirnijih mjesta koje sam posjetila.

Na rubu starog grada uz samo jezero imate na raspolaganju bezbroj barova za zabavu, restorana, dakle sto se tice i provoda i zabave, iako mi nismo ti, na Ohridu mozete naci sve sto trebate.

S druge strane jezera, tamo gdje je novi dio Ohrida, tamo gdje su nekada bile sume i muzeji i poneki hotel, danas su vile, kuce s bezbroj apartmana, mnogobrojni privatni hoteli. Gradi se na divlje, gradi se kako se ko sjeti pod izlikom da se razvija turizam, taj dio grada, je malo tuzniji i malo  ruzniji, taj dio, steta da je takav. Ali to je sve dio onog folklora s pocetka price, onog sto se dogodilo i Hrvatskoj i Crnoj Gori pod izlikom turizma, i lake zarade. 

Makedonci su, kako sam i ocekivala, srdacni, ljubazni, divni ljudi. Pricaju nam kako se tesko zivi, kako ih velika vecina dolazi iz okolnih sela i onih udaljenijih u Ohrid da bi radila i mogla prezivjeti. Da se ovdje moze zivjeti isklucivo od turizma (nama kazu) i da se ulaze uglavnom samo u Skoplje. Poznata prica.

Vrijeme je za rastanak od zemlje u kojoj vjecno sunce sja, kako nam je Davno otpijevao Dado Topić, nadam se da se vidimo, ubrzo, i to u obliasku cijele zemlje a ne samo na Ohridu.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *