Hrvoje Rupčić-Putevima Perzije-prvi osvrt

 

prvi osvrt-

Ima nekoliko dana kako sam se vratio sa svog do sada najdužeg puta u životu. Kako vremenski (50 dana), tako i kilometarski (15.000 km motorom). Ujedino je to bio i moj najdojmljiviji i najupečatljiviji put. Od najviših vulkanskih vrhova do ispodmorskih ravnica. Od spavanja u snijegu i ledu do preužarenog pustinjskog pijeska. Od -10 do +50. Spavanje u šatorima, parkovima, s nomadima i u Hiltonima. Od preljubaznih i neopisivo ugodnih iranaca do cestovnih blokada, tenkova, vojske i pretresa na cestama po jugoistočnoj Turskoj na granici sa Sirijom i Irakom. Dnevnik je uredno vođen, slikalo se i snimalo puno i u planu su mnoge stvari sa ovoga puta. (knjiga, video, izložbe, predavanja itd.) Ali polako. Dojmovi se još moraju malo slegnuti i nikako da prihvatim da mi je zlato njihovih pustinja i brda u očima zamijenilo sivo europsko jesenje nebo. Put je bio toliko intenzivan da nisam stigao često dolaziti ovdje da se virtualno družimo ali ću zato to sada pomalo nadoknađivali. Tu i tamo ću još podijeliti koju zanimljivu informaciju sa vama, pokoju sliku, videozapis ili misao. U glavi ću još dugo biti u Iranu, u toj zemlji koja me je toliko očarala da sam joj se nakon samo par mjeseci od prvoga posjeta morao odmah vratiti. I opet ću, to je sigurno. Nikada se nigdje u životu na svim svojim putovanjima nisam osjećao toliko dobrodošlo, sigurno i pozitivno. Sve opasne situacije u kojima sam se našao bile su zbog moje blesave glave i zato jer sam to tražim, a ne zbog lokacije u kojoj se nalazim. Iranci su čudo od naroda. Ako postoji mogućnost da ijedna nacija kolektivno, bez biranja ode u raj onda će to sigurno biti oni. Toliko osmijeha, blagosti i plemenitosti se rijetko gdje još vidi….
A sada da vas malo zaspem tim zlatom koje mi je ostalo u srcu, umu i očima…

Kliknite na galeriju i uzivajte!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *